Prije mjesec dana sam išao pogledati stan kojeg bi klijentica rado kupila.
Originalni post objavljen 12.8.2017. na blogu Kutijica
Stan joj se učinio dobro složen, dvije sobe, dvostrana orijentacija, nije daleko od tramvaja, cijena je povoljna… već je i polog dala. Sad bi htjela pitati arhitekta što misli, bi li se dalo to malo srediti i prebaciti kupaonicu s jednog kraja stana na drugi, ali da nisu preveliki troškovi jer će svi novci otići u kupovinu. E da, i treba vidjeti kako da se izravna pod u predsoblju, nije baš ravan :)
Ponio sam vaservagu da vidim koliko taj pod pleše. Nije mi trebala. Pod ne pleše, pod visi! Čitavo predsoblje ima pad prema zidu od kuhinje. Hodam i zanosi me! U kuhinji obrnuto, pod ima pad prema zidu od predsoblja. Kao kad staneš na trampolin, sa svih strana će dobiti pad prema tebi. Pločice na drugom zidu u kuhinji već rezane u padu da bi redovi iznad bili horizontalni, i još se između donjeg reda i prvog iznad pojavio rasjed od 1cm. Izgleda da pod i dalje propada! Nadvratnici su u koso, vidi se golim okom. Sve pada prema središnjem segmentu tog zida! Kad se malo bolje pogleda, vidi se da zid ima i pukotinu koja je gletana i farbana. A nije neki masivni nosivi zid nego pregradni. Ne bi smio biti problem. Ali očito je.
U svakom slučaju, ne djeluje dobro. Pod ima pad od 2-3 cm na rasponu od metar i pol! Pitamo susjede ispod jesu li imali kakvih opažanja, ima li pukotina po zidovima, je li im strop kos, je li im pod kos… Kod njih je sve ok, međutim u njihovom stanu na tom mjestu zida nema. Bio je, kažu, neki pregradni ali su ga maknuli kad su preuređivali. “Tata je to sve radio, i rekao je da je strop u dosta lošem stanju!”
Još da napomenem da je zgrada građena 1960-te, nema termoizoliranu fasadu, na tom stanu su stari prozori, sobe gledaju na jug, bez hladovine, bez zaštite od sunca, na jednu od najprometnijih ulica u gradu. Kad se sve zbroji, postane ti jasno zašto je stan povoljan.
Da ne budem zloguki prorok, nazvao sam nekoliko kolega i prošao temu s njima. Jedan mi je rekao, ako ti je stalo do klijentice, reci joj da ne kupuje! Rekao sam. Ne znam je li odustala od kupovine ili se ipak odlučila kupiti.
Što se vjerojatno dogodilo? Nekakav zajednički zaključak do kojeg sam došao s kolegama je da je stropna ploča (koja je armiranobetonska) vjerojatno nije armirana kako treba. Naravno, oslonila se na pregradni zid stana ispod jer na drugo nije mogla. I dobila progib, jer taj zid nije bio tu da ju nosi. Nakon toga je taj zid u preuređenju donjeg stana uklonjen i sada više ništa ne drži tu slabo armiranu ploču i ona se i dalje progiba.
Tko je kriv? Onaj tko je 1960-te izgradio lošu zgradu je prvi u nizu. Njemu sad više ne možeš ništa, pitanje je zna li se uopće koja je to firma radila. Susjedi ispod koji su bez projekta, izvođača i nadzora išli, u vlastitom aranžmanu, rušiti neke zidove su idući na popisu. Njih možeš tužiti pa se dokazivati po sudu ako ti se troši vrijeme i novac na to. A i onaj koji prodaje takav stan bez da upozori na probleme nije baš pristojan.
I što sad? Što napraviti da se ne nađeš u ovakvoj situaciji (jer, jednom kad se nađeš, jedino su ozbiljni radovi i još ozbiljniji sudski procesi nešto što te može “spasiti”)? Jedini savjet koji imam je da ne treba juriti s kupovinom nekretnina. Pogotovo ako postoje neke stvari koje djeluju sumnjivo. Provjeri pet puta, pitaj za savjet, stručno mišljenje, pravno mišljenje… Čini mi se da se nekretnine (koje su često najveća investicija u životu) kupuju s daleko manje pripreme nego npr. auto. Sumnjam da bi itko razmišljao o kupovini auta kojem jedna strana “visi”.
Image by Johnson Martin from Pixabay